петак, 20. март 2009.

Venecija - Verona

Mislim da svi koji smo u inostranstvu patimo od hroničnog nedostatka beka, deka, tetaka... nekoga ko će pričuvati decu da malo predahnemo.

Ukazala nam se jedinstvena prilika da otputujemo negde sami moj muz i ja, Pavle je išao na zimovanje sa vrtićem, a Nikola, koji je veliki, ostao je kod naših prijatelja. Imali smo pret dana za sebe, pa smo rešili da iskoristimo za mini medeni mesec, ali da to bude blizu, ako se Pavle razboli na zimovanju, da mozemo da dodjemo kad nas vaspitacica pozove, po njega. Izbor je pao na Veneciju i Veronu. U Veneciji sam bila i znam da je to jedan od retkih gradova koji zaslužuje da se oko njega diže tolika prašina. Nešto jedinstveno!

Hotele smo rezervisali preko Interneta, jednu smo noć spavali u okolini Venecije, a drugu u Veroni. Bilo je prelepo, pokazalo se da nas se baš osvežilo to putovanje. Venecija je standardno lepa, veličanstvena, vanvremenska, tajanstvena.

Nažalost, kako stalno vadim memorijsku karticu iz fotoaparata i stavljam u komp, da bih slikala nakit, zaboravila sam je kod kuće. Tako da imam samo neke mutne slike koje sam slikala mobilnim telefonom. Cim sam se vratila u Ljubljanu, kupila sam nov telefon sa dobrom kamerom od 5 megapixela, da mogu da slikam kad se ovako nesto dogodi i nemam foto aparat. Slike iz Verone postavljam, tada smo našli prodavnicu i kupili karticu :)

Verona je romantična, kao i svaki grad kroz koji protiče reka. Obišli smo znamenitosti za jedan dan, sve peške, to je prednost
malih gradova.






Naravno da smo posetili čuvenu Julijinu kuću, gde su svi zidovi obeleženi ljubavnim porukama posetioca. Kad samo pomislim, koliko je parova prošlo tuda, koliko je imena ostalo zabeleženo...

Naravno da smo posetili čuvenu Julijinu kuću, gde su svi zidovi obeleženi ljubavnim porukama posetioca. Kad samo pomislim, koliko je parova prošlo tuda, koliko je imena ostalo zabeleženo...


U povratku smo svratili do Palma Nove, gde sam dala sebi oduška :) Putovanje, ma kako lepo bilo, valjda začiniti kupovinom torbica, cipela, garderobe, mislim da svaka žena uživa u tome :) U ovom centru se mogu kupiti krpice poznatih kratora prošlogodišnje sezone po zaista povoljnim cenama, recimo, cipele koje su prethodne sezone kostale 500 eura, nadju se za 150eura... sa užitkom sam provela 5 sati tamo. Moj dragi je još gori shopping manijak od mene, pa je uvek dobro društvo pri kupovini.


I na kraju, uvece, seli smo u Trst, koji je noću jako živ i podseca na srpske gradove, na kafu i večeru. Tamo nas je čekao prijatelj, malo smo pričali, popili neke koktele. Seli smo u auto i uspeli da se dovezemo do Ljubljane bez posledica :)

Sve u svemu, bilo je fantastično! Osećali smo se kao da se opet zabavljamo, bez obazeva, dnevnog reda i rutine. Pa još Venecija i Verona - nema idealnijeg mesta za ponovno zaljubljivanje :)

3 коментара:

Тања је рекао...

o kako ti zavidim! Bila sam na toj "turi" pre...cek da vidim...1990, cini mi se, a povodom Bienala. Kako mi je bilo lepo!

Sugar and Art је рекао...

Bolje da ne komentarisem :)))
Blago tebi :)
Nadam se da cu jednom i ja postaviti na blog ovakve slike (samo sa mnom i mm-om u glavnim ulogama)

Milica Bubanja је рекао...

Polako, Ivana, tvoj Čupavko je još mali... nama je ovo prvi put da idemo negde sami otkad se Pavle rodio, a ima 4,5 godine :)

Tanja, provela sam dosta vremena gledajuci maske... opet su me pojedine oduševile!