понедељак, 28. новембар 2011.

Lampwork kabošon

I konačno! Danas sam napravila prsten koji sjedinjuje dva materijala: srebro i staklo. 

Dobila sam specijalni štap (mandrel) na kome sam topila staklo. Prvih nekoliko pokušaja topljenja oko oko malog, ispupčenog dela na sredini kruga, završili su se tako da mi je staklo padalo. Naime, ovaj štap mora da se ugreje mnogo jače nego običan, za perlice sa rupicom. Ali na kraju sam uspela.

Ovaj prsten je moj prvenac i odlučila sam da ga zadržim za sebe. Evo jos nekih slika.


Moram da priznam da nisam baš ovako zamišljala spoj srebra i stakla, ali kada sam pogledala kabošon, shvatila sam da tu nema prostora da dodajem bilo kakve detalje i dekoracije. Jednostavno sam ga uvila u valovit ram. Eventualno sam mogla da patiniram srebro i možda to i uradim. Za sada sam zadovoljna i uživam u njemu :)  Ne mislim da odustajem srebrnih ornamenata, naravno. Nekom drugom prilikom, neki drugi stakleni kabošon. 




понедељак, 21. новембар 2011.

Prve perlice od stakla

Da vam ispričam kako je počelo moje samostalno putovanje u svet lampworka.

Godinu dana sam vredno skupljala novac od prodaje nakita da kupim sve što mi je potrebno za topljenje stakla. Odlučila sam da kupim koncentrator kiseonika, jer za mene boca sa kiseonikom pored plinske boce jednostavno nije bila opcija. Ljudi to rade i nisam čula da se nekome nesto dogodilo, ali za svaki slučaj... :) 

Komplet za izradu perli sam poručila u maju, a dobila tek u oktobru. Da vas ne zamaram pojedinostima koje su me koštale živaca, preći ću na stvar.

Prvo mi je trebalo jedno dva dana da se oslobodim straha i da se ne štrecam što radim pored otvorene vatre cija temepratura u najvrelijem delu ognja iznosi preko 1000 stepeni C. Zatim sam morala da odredim pravu meru vatre, dodavanjem i oduzimanjem kiseonika i plina koji protiču kroz brener. I kada sam to usvojila, pocela sam da pravim perle.

Aha! Sve to lepo izgleda kada je neko sa mnom, ko me vodi i priča mi sta da radim (kurs u Firenci prosle godine)  ali kada sam sama sela, prvih dana, perlice su izgledale komično :) Najteže je balansirati staklo koje se topi na palici, a da zadrži lep oblik. Gravitacija je činila svoje i moje su perle bile svakakve osim onakvih kakvim sam želela da ih napravim. 

Kada sam konačno savladala koliko - toliko oblike, susrela sam se sa drugim problemom. Moje lepe perlice danima nisu htele da se odvoje od čelične palice oko koje sam umotavala topljeno staklo.  Pročešljala sam Internet, sve "How to..." i nisam našla nista pametno kako da se to ne dogodi. Ali sam zato našla gomilu saveta kako da se spase bar metalna palica, pa sam razbila sve kulge koje sam napravila :( 

Nakon toga, par dana sam eksperimentisala. Grejala sam slabije ili jače palicu, pa sam rastvarala premaz koji ide na palicu i sprečava da se staklo zalepi. Na kraju sam uspela, tek pre dva dana, da napravim perlice koje su pocele lako da se odvajaju od palica i kojima sam bila zadovoljna.

To su perle na ovoj slici

Naravno da to još početnički lampwork i da treba mnogo da se radi na praciznosti i usvajanju novih tehnika, te izgradnji stila. Ali mi se ove perlice jako dopadaju i presrećna sam. Sećam se kako sam pokušavala, pre pet godina, da napravim od Fimo mase nešto nalik na staklene perle bila sam zadovoljna efektima. To sam tada mislila. A sada znam da ne postoji ta tehnika ni to majstorstvo koje može u potpunosti da dočara staklo.

U decembru me čeka divan odmor u društvu drugarice iz Slovenije koja  pravi lampwork perle duže od mene. Pet dana u Stuttgart-u, kod majstorice lampworka Carle di Francesco, na usavršavanju. Poklon za rođendan od mog dragog :)